Eto, zbog svega toga sam se morao složiti s Miroslavom Tuđmanom da Praljak ne može biti ni kukavica ni očajnik. Jer, kako onda nazvati i kvalificirati čin i potez Sveučilišta, čija je sastavnica i Filozofski fakultet u Zagrebu, koje je dalo rektora Damira Borasa, na kojem kao redovni profesor predaje i dr. sc. Miroslav Tuđman, protiv studenta Luke Kovača?
Njegov zadnji čin nije bio teatralna gesta, ni bijeg od odgovornosti za svoje čine, ni gesta kukavice u strahu pred osudom, ni potez očajnika koji u depresiji bježi od kazne…
U pravu je Miroslav Tuđman koji se tim riječima, pokušavši oživjeti aveti prošlosti u »Lisinskom«, oprostio od Slobodana Praljka kojega je osobno ispratio na posljednje putovanje u Haag. Morao sam jučer samom sebi priznati da Praljkov čin uistinu nije ni kukavički ni očajnički pročitavši kako je »Sveučilište u Zagrebu, zastupano po rektoru Damiru Borasu, podnijelo tužbu protiv Luke Kovača, studenta Hrvatskih studija«.
Nekoliko puta, što naglas, što u sebi, u nevjerici sam poput đaka ponavljača sricao kako se »šteta koja je nastala tužitelju očituje u povredi ugleda, časti, dobrog glasa i imena«, te stoga Sveučilište u Zagrebu traži od Kovača i naknadu u protuvrijednosti od 20.000 kuna!? A kakav je to zločin počinio student da je Sveučilište u Zagrebu zastupano po rektoru Damiru Borasu hitro.hr angažiralo odvjetnički ured koji se prihvatio posla i proces dogurao do Općinskog građanskog suda u Zagrebu?
Krimen Luke Kovača sastoji se u izjavi koju je 2. studenoga 2017. godine dao novinarima Hine vezanu za provalu u prostorije Studentskog zbora i studentskih udruga na Hrvatskim studijima, citiram, »kako ne može sa sigurnošću reći o čemu se radi, ali kako postoji mogućnost da se iza toga skriva pritisak Uprave studija na studentske udruge«. Samo to? Samo to! Jedna rečenica, dvadeset i pet riječi, par interpunkcija koje su najveće hrvatsko Sveučilište sa svim svojim sastavnicama, na čelu s rektorom Borasom, Senatom, svim profesorima, doktorima i magistrima znanosti, akademicima, asistentima i demonstratorima, ujedinile poput boja Benettona u povrijeđenom ugledu, časti, dobrom glasu i imenu, da od jednog jedinog studenta, Luke Kovača, zatraže obeštećenje za obeščašćenje od 20 tisuća kuna!?
Eto, zbog svega toga sam se morao složiti s Miroslavom Tuđmanom da Praljak ne može biti ni kukavica ni očajnik. Jer, kako onda nazvati i kvalificirati čin i potez Sveučilišta, čija je sastavnica i Filozofski fakultet u Zagrebu, koje je dalo rektora Damira Borasa, na kojem kao redovni profesor predaje i dr. sc. Miroslav Tuđman, protiv studenta Luke Kovača? Pomozite mi, profesore Tuđman s Odsjeka za informacijske i komunikacijske znanosti FFZG, svi jezikoslovci i lingvistice, stručnjaci za tvorbu riječi i komparativnu, kako biste označili označitelja i komunicirali Sveučilište i Rektora koji sudski ganjaju SVOG studenta ne bi li ga olakšali za 20 tisuća kuna?
I, oprostite što pitam, je li od inkvizicije preko Staljina do danas postojalo neko sveučilište koje je procesuiralo svog studenta zbog javno izgovorene riječi? Možda to zna redovita profesorica dr. sc. Blaženka Divjak sa zagrebačkog Sveučilišta, aktualna ministrica znanosti i obrazovanja u Plenkovićevoj Vladi, koja je zbog poteza rektora Borasa tužna! TUŽNA? Kao da je sudski progon studenta uginuće kućnog ljubimca! Ili je došlo vrijeme da nakon Generalskog zbora komemoraciju u »Lisinskom« održi i Studentski zbor.
Dok je Sokratov duh još tamo živ.