Nakon više od 30 godina beskućništva Antimuzej Vladimira Dodiga Trokuta, umjetnika, kolekcionara i galerista, konačno je pronašao utočište, ali u virtualnom svemiru
Dizajnerica Sanja Kuzmanović osmislila je u suradnji s vlasnikom zbirke Vladimirom Dodigom Trokutom ‘web-arhiv Antimuzej V. D. Trokut’ s idejom da se ta neobična i vrijedna, ali nedostupna zbirka očuva i prezentira javnosti, a u perspektivi potakne pronalaženje prostora za njezin trajni smještaj
Projekt je prvi put izložen na izložbi Dan D, a zatim i na nedavno održanoj bijenalnoj ‘Izložbi hrvatskog dizajna 1516’, kad joj je Hrvatsko dizajnersko društvo dodijelilo u studentskoj selekciji posebno priznanje.
Projekt ‘web-arhiv Antimuzej V. D. Trokut’ diplomski je rad Sanje Kuzmanović koji je realizirala na Studiju za dizajn na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Mentor joj je bio Ivan Doroghy, a stotinu radova za web-arhiv odabrali su direktor Antimuzeja Darko Schneider i generalni direktor fundacije Antimuzej d. d. i vlasnik zbirki Antimuzeja Vladimir Dodig Trokut. Zatim je zbirka kategorizirana u deset sekcija, od etnomitologija, dizajna i turizma, preko svakodnevice i erotike do predmeta prirode, igara i igračaka, a na web-stranice postavljene su fotografije predmeta i pripadajući opis te audiozapis. U projektu su sudjelovali još Branka Prša i Pavel Posavec.
Premda je Vladimir Dodig Trokut pokrenuo razne muzejske projekte te djelovao kao muzeolog, donator i predavač, široj javnosti je najpoznatiji kao autor prvog svjetskog Antimuzeja. Taj Antimuzej je njegov životni projekt, a sadrži na stotine tisuća predmeta koje je Trokut godinama sakupljao na sajmovima, buvljacima, ili na otpadu, pokušavajući bezuspješno pronaći za tu svoju jedinstvenu zbirku adekvatan smještaj. Usprkos svim naporima i inicijativama, prostor nije pronađen, ali je zbirka 1972. zaštićena kao projekt, intelektualno vlasništvo, patent inovacija i transfer znanja, a zatim 1981. i kao spomenik kulture. Kolekcija je i danas beskućnik i smještena je na čak 35 lokacija, a dio materijala propada u neadekvatnim prostorima.
‘Ideja digitaliziranja i mrežnog arhiviranja Antimuzeja proizašla je iz želje i nužnosti da se zbirka, koja broji više od 500.000 predmeta, sačuva od propadanja, barem u virtualnom prostoru’, ističe dizajnerica Sanja Kuzmanović, dodajući da je taj opsežni i dugotrajni projekt uključivao razne poslove, od vizualnog osmišljavanja i dizajna do programiranja web-arhiva. Istaknula je i to da je projekt osmišljen isključivo za Antimuzej te stoga može zadržati originalnost, a to pak omogućuje ‘konceptualnu nadogradnju web-arhiva’.
Sanja Kuzmanović smatra se jednim od istaknutijih imena novog vala mladih domaćih dizajnera. Prvo je prije desetak godina završila prestižnu akademiju Gerrit Rietveld u Amsterdamu koja ima vrlo jak odjel grafičkog dizajna. Nakon povratka u Zagreb bacila se na posao, potvrdivši se kao dizajnerica u raznim kulturnim projektima i manifestacijama, tako da iza sebe ima priličan broj uspješno odrađenih poslova koje je realizirala samostalno ili u suradnji s drugim dizajnerima, fotografima i umjetnicima.
Na zagrebačkoj dizajnerskoj sceni pojavila se 2009., kada je u suradnji s fotografkinjom Mare Milin realizirala brošuru i plakat za izložbu ‘Povijesno rublje’ koja je održana u Muzeju grada Zagreba. Zadnjih godina surađivala je između ostaloga sa 6. i 7. Festivalom Tolerancije – Festivalom židovskog filma gdje je imala priliku raditi s Mirkom Ilićem, Muzejom suvremene umjetnosti, HAZU-om te s časopisima Zarez i Inkluzija.
Na upit hoće li nastaviti digitalizaciju svih predmeta iz Antimuzeja Vladimira Dodiga Trokuta, Sanja Kuzmanović je odgovorila da će se ova privremena selekcija od stotinjak radova nadopunjavati s vremenom, jer je to muzej u nastanku. Tekst se upravo prevodi na engleski jezik, a s vremenom će se upotpuniti tekstualni sadržaj, objašnjava, u kojem će biti cjelovita kronologija djelatnosti anti-muzeja od 1968. do danas, sa svim akcijama, performansima, video filmovima, agitacijama, proklamacijama, elaboracijama, predavanjima, seminarima i edukacijama putem muzejskih radionica wundercammere.
‘Nažalost, još uvijek je neriješena situacija zbirke Antimuzeja, koja je dislocirana na 35 lokacija u Hrvatskoj, a manji dio nalazi se i u inozemstvu. Kako navodi Vladimir Dodig Trokut, zbirka propada većom brzinom nego što ju je moguće obnavljati zbog ignoriranja struke na što je on često upućivao i pisao o tome’, poručila je dizajnerica Sanja Kuzmanović.