Kultura i zabava na čekanju

Izuzme li se 27. srpnja s popisa gradskih aktivnosti po danima, a koji smo na lak način kopirali sa „zidnih novina“ službene stranice Grada Slavonskog Broda (vidjeti u nastavku teksta), kada je održana tradicionalna crkvena proslava blagdana sv. Ane u brodskoj Tvrđavi, kojoj je prisustvovala Tea Tomas, zamjenica gradonačelnika dr. Mirka Duspare – svi ostali datumi ispunjeni su bagerima, dizalicama, mješalicama za beton, lopatama… bez kojih nema građevinskoke obnove. Od pera, platna, nota ni traga. Nema ni promocije knjiga, ni čitanja poezije, ni slikarskih izložbi, ni pjesme… Ljetni Brod je grad duhova, bez duhovne obnove. Kulturne aktivnosti i zabava u drugoj polovici srpnja u službenom Slavonskom Brodu su ili nevidljivi, ili nepoželjni, ili zanemareni više nego uobičajeno, a svakako su na čekanju.

Traje raspust kulturnjaka po ugledu na prosvjetu. Gospoda iz tzv. kulturne birokracije i u gradskom središtu i u institucijskim podružnicama, spavaju ljetni san. Lazy time. Brođani osuđeni provesti ljeto u Brodu neće dočekati njihovu ponudu zabave, pa makar i na način nevjerojatnih, žilavih dalmatinskih tradicija, kao što su, na primjer, festivali žudija (Židovi), čuvara Kristovog groba, obučenih u imitacije rimskih vojničkih odora, koji popadaju poput snoplja od straha kada ugledaju njegovo uskrsnuće. Priča mi prijatelj, dubinski vjernik, da ima snimljena žudijska pokošavanja. Snimke pušta po dvadeset puta zaredom, kako bi se, kaže, od srca nasmijao frapantnim, uvježbanim, ali entuzijastičkim, padanjima. To mi jača svjetlu stranu vjere, kaže, a i turisti i fetivi se sjajno zabavljaju.

Brod je nadaleko znano i transparentno turističko središte kontinentalne Hrvatske. Na mapi je svjetskih turističkih atrakcija koje svakako treba vidjeti i doživjeti.  Morao bi, stoga, ljeto ispuniti događanjima, veselim ilustracijama našeg veselog mentaliteta, a ne osloniti se samo na par živih roda i jednu gigantsku plišanu. Rode, Tvrđava, šetalište uz Savu i favorizirani hotel(i), jedini ponuđeni aduti profesionalnih turističkih pregalaca brojnim turistima iz Litve, Ukrajine, Poljske, Moldavije, J. Koreje, Francuske, Austrije … nisu dovoljni. Wake up!

Kakav je zapravo Brod, koliko je kulturno i zabavljački (ne)stimulativan grad, govori primjer od prije nekoliko godina, a o kojem sam već pisao. Ponovit ću priču s obzirom da nudi i alibi za one koji izbjagavaju napore odnosno donosi opravdanje našim kulturnim djelatnicima. Elem, jedne godine, mislim da je bila 2012-a, ispred Gradske knjižnice svirali su Romi iz Bugarske i Rumunjske (mješoviti band koji je tražio da ih zovemo Cigani), i to pjesme iz onog klasičnog repertoara od kojih se čovjek prosto naježi od miline. Kad smo nas trojica (I. Stipić, I. Marković i ja) iscrpljeni prestali plaćati izvođenje pjesama, upitali su gdje mogu još svirati i zaraditi. Uputili smo ih na obližnje puno korzo, što su oni i poslušali. Kasnije sam čuo da su ih naše redarstvene snage pohapsile i otjerale s korza, jer su, pazi ovo, bili nelojalna konkurencija domaćim muzičarima, koji nikada, ama baš nikada ne nastupaju javno, a da ne postoji neki nacionalno-tradicionalni povod. Možda zato Grad Brod ljeti ne organizira, a bogami, ni kafići, živo izvođenje glazbe. Nema povoda, a bandovi se boje  uhićenja. Kultura je u Brodu opasna aktivnost. Zato je središnji gradski trg jedan od najtiših u ovom dijelu Europe, da ne kažem, regiona.

_________________________________