– Ja se ispričavam – rekao je gospodin u odijelu. Svečanom se dvoranom razlio prvo muk, zatim gromoglasan vrisak. Ljepotice, od kojih se svaka za ovaj dan pripremala što je bolje znala i umjela, ostale su nijeme. Sve što znaju, sve što imaju; sve resurse uložile su u ovaj trenutak. Jedna je od njih proglašena najboljom, prvom. Kruna se našla na glavi, lenta na ramenima. Djevojka je bila uvjerena da je dobila priliku neko izvjesno vrijeme blebetati prazne floskule i smiješiti se objektivima. A onda – obrat.
– Ja se ispričavam.
Samo je ta rečenica bila dovoljna da pokrene lavinu reakcija, prvo na licu mjesta, zatim na društvenim mrežama. Nespretnog se voditelja prozivalo, vrijeđalo, nazivalo pogrdnim imenima. On i njegova neozbiljnost, njegova dokazana nedoraslost situaciji postali su predmetom sprdnje. Danima se javnost, unatoč njegovim isprikama i ispravljenoj pogrešci, zabavljala njegovim lapsusom.
– Ja se ispričavam.
Nije to mala stvar. Tako zeznuti svijet. Natjecateljice, njihove navijače, produkciju, oglašivače, sponzore, organizatore… Previše je tu uloženog truda i vremena, o novcu da i ne govorimo, da bi se takve amaterske, početničke pogreške događale. Netko mora odgovarati. Netko mora, makar svojim ugledom, platiti.
– Ja se ispričavam.
Zapravo, kad se malo bolje pogleda, te natjecateljice, zar je stvarno bitno kako izgledaju i odakle su? Umetci u kosi, gel na noktima, plastične trepavice, skupocjeni haljina i nakit. Šminka isprva besprijekorna, sve dok je blještavo svjetlo reflektora i nervoza ne počnu otapati, prikazujući poneko nesavršenstvo, otkrivajući mjestimično istinu. Uostalom, onu istu javnost koja je ostala istovremeno zgrožena i dobro zabavljena voditeljevim gafom, te misice i nisu pretjerano zanimale, niti je ijedna crtica o njima zasjenila neočekivani obrat na izboru. Nije jedna, nego druga. Šok, nevjerica, a zatim nastavak svakodnevice. Pojeo vuk magare.
– Ja se ispričavam.
Nije, ipak, voditelj toliki balonja da ne zna da mu je leći kako je prostro. Pokunjio se, ispričao se, pokušao je spasiti obraz sebi i onima koji su mu povjerili ovaj važan i skup posao. Bilo mu je jasno da se ne može ponijeti kao bahati magarac i svaliti krivnju na nespretno numerirane kartice s imenima, na uzbuđenje, neispavanost, na višu silu ili nešto deseto. Odrasla osoba, osobito ona koja se bavi javnim stvarima, mora stajati iza svojih riječi i postupaka te barem pokušati počistiti nered koji je napravio. Ako nikako drugačije, a ono barem preuzimanjem odgovornosti.
– Ja se ispričavam.
Ne čuje se ta rečenica često. Potrebno je da netko nešto majstorski uprska da bi javnost dobila (zasluženu) ispriku. Zato kapa dolje nesretnom voditelju. Pokazao se, pogrešci unatoč, profesionalcem koji svoj posao radi po načelima struke i po vlastitoj savjesti. Malo je danas takvih ljudi.
– Ja se ispričavam.
Kada ćemo takvu rečenicu čuti od onih koji su ovoj naciji priredili spektakl veći od izbora za Miss Universe? Hoće li ova javnost, itekako zainteresirana i involvirana, ikada čuti ispriku za strašne gafove koji se ovih dana događaju domaćim političarima i pretendentima? Kada će ono što nazivamo visokom politikom i u tom segmentu – a ne samo naslikavanjem, medijskom pompom, spektaklom i uloženim novcem – uhvatiti korak sa show businessom? Bojim se da taj program nećemo tako skoro gledati. Da parafraziram novinara Mislava Bagu: nije ovo, nažalost, izbor za mistera.
